“Sve nam se srušilo, bježali smo sa pelenama i 50 EURA”

0vaj dan pamtit ćemo po najgorem potresu i najdivnijim ljudima divovskog srca, hvala vam, rekla je Matea Đurečić (27), koja je sa suprugom i dvoje djece jučer bježala iz razrušene Petrinje koju je pogodio potres od 6.2 po Richteru. 

‘Muž je pao s bebom niz stepenice’

– Mi smo mlada obitelj, ja imam 27, muž 29 godina, starija kći ima 3 godine, mlađa 11 mjececi. U vrijeme potresa djeca su spavala, beba na katu, muž u dnevnom, starija dolje u prizemlju  – priča nam Matea gotovo u jednom dahu. Celi tekst pogledajte klikom na stiker dole.

– Muž je trčao s mlađom van, bacalo ga je i izudarao se pošteno, pao  je niz stepenice s bebom u rukama, beba nema ni ogrebotinu. Pobjegli su van, ja sam jedino mogla biti kao oklop iznad kćeri. TV regal je pao meni na leđa, regali su padali i staklo je letilo po meni. Sklupčale smo se kći i ja, od šoka nismo ni mogle vrištati. Tata je uletio u sobu, kaže da me nije ni vidio, ni mene ni kćer.  Maknuo je TV i mene s djeteta, pružila sam mu malu i oni su istrčali. Zgrabila sam pripremljenu torbu sa dječjim potrepštinama i istrčala van. Svi su već bili vani. U kući je sve palo, kuhinja, špajza, ormari, regali, sve se razbilo, zidovi popucali, dimnjak i krov puknuli… – priča nam potresena Matea.

– Sjedili smo u autu i tresli se, razmišljali “a šta ćemo sad”? Djeca plaču, svi se tresu, zemlja se trese. Zvoni mobitel, zove me prijateljica Barbara, kaže “ja sam kod mame u Virovitici, moja tetka će vas primiti, dolazite što prije”.

– Pozdravili smo se s roditeljima koji su ostali, sestra i nećakinja su s njima ali sami su rekli “mi smo odrasli, bježite s djecom”, dali su nam novac, izljubili smo se i krenuli – priča Matea, koja je iz kuće nabrzaka uzela samo najpotrebnije.

– Djeca su imala minimalno, eventualno do navečer, jedino smo dodatno pelene spasili – kaže Matea.

– Na putu u Viroviticu stali smo u Konzum u Garešnici, imali smo samo eure, starija je gladna. Uđem u Konzum u svemu što imam, tajice i kratka majca. Plačem i pitam da li mogu razmijeniti da kupim neophodno, pitaju što je, kažem bježimo iz Petrinje s djecom, prodavačica je otrčala, došao je mesar i rekao koliko treba? Uzeo je 50 € i dao 400 kn. Plakala sam kao godina.

– Kupila sam djeci i krenuli smo dalje. Stignemo u Viroviticu, pronađemo poštu i razmjenimo novce, odemo u Bipu. Muž i beba su bili u autu, a starija i ja kupovale što je najpotrebnije. Dođemo na blagajnu s hrpom kašica, tamponima, pastom za zube, četkicama za zube i šamponima. Razgovor je tekao ovako: Prodavačica: “joj jel vam nije hladno?” ja: “malo”, P: “pa gdje vam je jakna”? Ja: “doma”, P: “Pa kako ste zaboravili jaknu kad je tako zima?” ja: “nisam ju stigla uzeti, ostala je u Petrinji” P: “Vi ste iz Petrinje?? Jeste dobro??” ja: “živi smo, spasili se u zadnji čas, kuća baš i nije dobro”.

– Prodavačica viče drugoj prodavačici “Heeej, oni su iz Petrinje dolazi!!!!” došle su, skinula je majcu sa sebe i obukla ju na mene, uzela jaknu i obukla me, pogledale su se, jedna je otrčala i donesla kartice od Bipe, svoje božićnice su poklonile nama!!

– Pomogle nam odnesti stvari u auto i rekle neka dođemo što god da nam treba, i dalje smo plakali. Barbara je došla pred nas, odvela nas u župu gdje je njen ujak svećenik, dočekali nas sa paketićima za djecu, igračkama, svim potrepštinama, odjećom, higijenom, obućom, dekicama, hrpom stvari za djecu, bojankama i bojama, slikovnicama i večerom.

– Ljudi su dolazili, zvali, donosili igračke za djecu. Nismo mogli vjerovati. Došli smo kod tete Đurđe, pripremili su sve za nas, saslušali nas i pokaže na stol i kaže “ovo su ljudi donesli za vas”. Djeca su se okupala, mirno zaspala a mi nemamo riječi s kojima bi opisali ove osjećaje, od straha, panike, napetosti do osjećaja sigurnosti.

– Ovim putem želim zahvaliti svima, mesaru iz Konzuma u Garešnici, tetama iz Bipe, Barbari i teti Đurđi, i svim drugim ljudima!! Hvala vam, zauvijek ćemo pamtiti današnji dan po najgorem potresu i najdivnijim ljudima, hvala vam što ste takvi, Konzum i Bipa imate najdivnije zaposlenike koji bez razmišljanja pomognu.

– Hvala svima koji zovu i nude pomoć, svim prijateljima i obitelji i nepoznatim ljudima divovskog srca! molimo se Bogu da sve što prije prođe,   i zahvaljujemo mu se na svim ljudima koji pomažu, ne znate koliki utjecaj na nas su imali vaši postupci! Hvala vam neizmjerno – dodala je Matea.

Loading...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *